Prodaja robe ispod nabavne cene i obračun PDV-a
Često se postavlja pitanje da li trgovac sme da proda robu po ceni koja je niža od nabavne.
Naime, loše stanje na tržištu ili neke karakteristike robe ponekad primoravaju trgovca da izvrši prodaju sa gubitkom. Trgovcu se više isplati da povrati barem deo uloženog novca, nego da drži robu na stanju, ukoliko ne može da je proda po planiranoj prodajnoj ceni.
Kada izvrši prodaju robe po ceni nižoj od nabavne, trgovac obračunava manji izlazni PDV od prethodnog PDV-a koji je platio prilikom nabavke iste robe. Po ovoj pojedinačnoj prodaji, trgovac ima potraživanje prema državi za više plaćen PDV. Iz ovog razloga, ponekad se čuje da ovakvom prodajom trgovac oštećuje državu odnosno da bi PDV, umesto na prodajnu cenu kako je uređeno Zakonom, PDV trebalo obračunati na nabavnu cenu (jer je veća od prodajne).
Međutim, Zakonom o PDV nije ustanovljena obaveza trgovca da vodi evidenciju o odnosu prodajne i nabavne cene i da u slučaju prodaje po ceni nižoj od nabavne obračunava PDV na drugačiji način od opšte ustanovljenog.
Ovaj stav potvrdilo je Ministarstvo finansija u Mišljenju broj 011-00-321/2022-04 od 05.07.2022. godine čiji segment navodimo u nastavku:
„U skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04 ˗ ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14 ˗ dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19 i 153/20, u daljem tekstu: Zakon), osnovicu za obračunavanje PDV za promet dobara i usluga čini iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik PDV ˗ isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja, bez PDV. U osnovicu za obračunavanje PDV ne uračunavaju se popusti i druga umanjenja cene, koji se primaocu dobara ili usluga odobravaju u momentu vršenja prometa dobara ili usluga, iznosi koje obveznik naplaćuje u ime i za račun drugog, ako te iznose prenosi licu u čije ime i za čiji račun je izvršio naplatu i ako su ti iznosi posebno evidentirani, kao i iznosi koje obveznik potražuje za izdatke koje je platio u ime i za račun primaoca dobara ili usluga, ako su ti iznosi posebno evidentirani.
Napominjemo, propisima kojima se uređuje PDV nije predviđen drukčiji način određivanja osnovice za obračunavanje PDV u slučaju prometa dobara za koji obveznik PDV prima ili treba da primi naknadu u iznosu nižem od iznosa nabavne vrednosti tih dobara.“
Prodaja robe po ceni ispod nabavne ne treba da bude stalna praksa trgovca, već samo izolovan slučaj dokumentovan odgovarajućim odlukama (o prodaji zastarelih zaliha ispod nabavne cene, o prodaji oštećene robe i slično).
Ukoliko bi stalno prodavao robu ispod nabavne cene, trgovac bi poslovao sa gubitkom. Ovo se kosi sa osnovnim motivom poslovanja – profitabilnošću i opravdano bi izazivalo sumnje u malverzacije kod poreskih organa
Naime, loše stanje na tržištu ili neke karakteristike robe ponekad primoravaju trgovca da izvrši prodaju sa gubitkom. Trgovcu se više isplati da povrati barem deo uloženog novca, nego da drži robu na stanju, ukoliko ne može da je proda po planiranoj prodajnoj ceni.
Kada izvrši prodaju robe po ceni nižoj od nabavne, trgovac obračunava manji izlazni PDV od prethodnog PDV-a koji je platio prilikom nabavke iste robe. Po ovoj pojedinačnoj prodaji, trgovac ima potraživanje prema državi za više plaćen PDV. Iz ovog razloga, ponekad se čuje da ovakvom prodajom trgovac oštećuje državu odnosno da bi PDV, umesto na prodajnu cenu kako je uređeno Zakonom, PDV trebalo obračunati na nabavnu cenu (jer je veća od prodajne).
Međutim, Zakonom o PDV nije ustanovljena obaveza trgovca da vodi evidenciju o odnosu prodajne i nabavne cene i da u slučaju prodaje po ceni nižoj od nabavne obračunava PDV na drugačiji način od opšte ustanovljenog.
Ovaj stav potvrdilo je Ministarstvo finansija u Mišljenju broj 011-00-321/2022-04 od 05.07.2022. godine čiji segment navodimo u nastavku:
„U skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04 ˗ ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14 ˗ dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19 i 153/20, u daljem tekstu: Zakon), osnovicu za obračunavanje PDV za promet dobara i usluga čini iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik PDV ˗ isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja, bez PDV. U osnovicu za obračunavanje PDV ne uračunavaju se popusti i druga umanjenja cene, koji se primaocu dobara ili usluga odobravaju u momentu vršenja prometa dobara ili usluga, iznosi koje obveznik naplaćuje u ime i za račun drugog, ako te iznose prenosi licu u čije ime i za čiji račun je izvršio naplatu i ako su ti iznosi posebno evidentirani, kao i iznosi koje obveznik potražuje za izdatke koje je platio u ime i za račun primaoca dobara ili usluga, ako su ti iznosi posebno evidentirani.
Napominjemo, propisima kojima se uređuje PDV nije predviđen drukčiji način određivanja osnovice za obračunavanje PDV u slučaju prometa dobara za koji obveznik PDV prima ili treba da primi naknadu u iznosu nižem od iznosa nabavne vrednosti tih dobara.“
Prodaja robe po ceni ispod nabavne ne treba da bude stalna praksa trgovca, već samo izolovan slučaj dokumentovan odgovarajućim odlukama (o prodaji zastarelih zaliha ispod nabavne cene, o prodaji oštećene robe i slično).
Ukoliko bi stalno prodavao robu ispod nabavne cene, trgovac bi poslovao sa gubitkom. Ovo se kosi sa osnovnim motivom poslovanja – profitabilnošću i opravdano bi izazivalo sumnje u malverzacije kod poreskih organa